Пређи на главни садржај

Daleka...

Eric Paré


Spojena sa nebom, daleka od sveta,
U dotoku sa
Vazdušnim plesom što mi kosu zlatnu
Mrsi,
Nečijim divljim pticama
Što nečujno sleću na vrhove ograda
Mosta Slobode,
Zaljubljena u Sunce.

Daleka...
(uzdah)

Od sveta, u novi svet.
Gde vazduh i ptice
Slobodno plešu
Pripojeni nebu.

Daleka...
U derviškom zanosu
Vetrovitih talasa
Okeana
Što zakačeni večno
Igraju
O moje vrhove
Anđeoske haljine.

Zaljubljena
U sve daleke tvari ove Planete
Verzume, univerzalnosti,
Koje noću svetle,
A danju se bude.

Daleka...
(uzdah)
U senkama, čudesnim pokretima,
Između snoviđenja i budnosti,
Između jave i usnulosti.

Tako i hodam,
Od rođenja
Kao da ne dotičem tlo,
Kao da ne vidim gravitaciju,
Već samo Sunce koje vijori u svakom.

Stvorena da osećajem znam.

Sada verujem, da znam
Da će sve svetlosti uneti novi život
U čovečanstvo.

Daleka...
Tamo gde zastaje dah,
Gde počinje pauza,
Gde ostaje tišina.

M.J.

Коментари

Популарни постови са овог блога

TI

Otvorila je vrata od koncertne dvorane U kojoj nije bilo nikog Potom sela za klavir da svira Šopena  (zvuk klavira)   Obratila se auditorijumu kog nije bilo sledećim rečima...  - Onako kako može da te voli pesnik Voli te samo Bog  i  nećeš drugde pronaći  TAJ dar...  do u mojim teškim   i  svetlim očima  za kojima si ži vot čitav čeznuo...   Prestala je da svira klavir i zamislila je... (zvuk harfe) - Znao si da ću pokucati na tvoja vrata -  rekla je tiho. A onda je zamislila... (zvuk  flaute) i rekla - Sanjaj O Ženi što će ti pisati stihove univerzuma plesa u derviškoj strasti krugu van tela i sveta. A onda... (zvuk oboe) - To je momenat kada muškarac samo jedanput u ženi probudi divljenje - rekla je i zamislila... (zvuk kontrabasa) - Ti A onda... (zvuk violončela) - Ah koliko su retki... Kao ti koji svojim delom inspirišu čitavo  stvaralaštvo u  meni. A onda... (zvuk saksofona) - Tvoja sam muza a ti moj prozor u kom vidim kakvim te je stvorio Bog porušimo granice ljubavi! Počela je

Revolucija

Nekud bih da idem Ne znam kuda idem   Beže mi koraci Plove misli Vrti se ploča u krug   Sve bi da se vrati U to vreme Nostalgija   Isključi kompjutere Podigni čašu Budi zanos  Revolucija Izuj cipele i hodaj U spirali noći Dok iz betona para isijava Sa muzikom i pesmom Zanesen i lud Uz ritmove  igraj Dok pada noćna kiša Ne planiram tok Želim da sam vetar Koji raznosi poruke   Ne  Ne mogu Nikad nisam umela Organizacija i planovi Definicija Sve me guši Ja bih samo da osećam Revolucija Marijana Jakobac

Bačen u svet

Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Vuk je zavapio za prijateljstvom I tražio srodnika da ga prati. Njegov izmišljeni Čopor se ukrcao na brod od zlatnih iskri i ogledala i zapevao odu: "Za poeziju se borimo Njome svetlosti živimo U nama obitava lirika I epskih bitaka vulkanska celina Iz naših pera izvire srce stiha Kao prapočelo svega Oslobodićemo planetu od svih zlotvora U ime slobode sveta." Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Borac ili pesnik? Prometej ili heruvim? Prokletstvo je i jedno i drugo biti  U ovoj gruboj nečovečnoj stvarnosti. Bačen u svet nevešt i stran Da li si stranac u gomili nesnađen i čudnovat? Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti