Eric Paré |
Spojena sa nebom, daleka od sveta,
U dotoku sa
Vazdušnim plesom što mi kosu zlatnu
Mrsi,
Nečijim divljim pticama
Što nečujno sleću na vrhove ograda
Mosta Slobode,
Zaljubljena u Sunce.
Daleka...
(uzdah)
Od sveta, u novi svet.
Gde vazduh i ptice
Slobodno plešu
Pripojeni nebu.
Daleka...
U derviškom zanosu
Vetrovitih talasa
Okeana
Što zakačeni večno
Igraju
O moje vrhove
Anđeoske haljine.
U sve daleke tvari ove Planete
Verzume, univerzalnosti,
Koje noću svetle,
A danju se bude.
Daleka...
(uzdah)
U senkama, čudesnim pokretima,
Između snoviđenja i budnosti,
Između jave i usnulosti.
Tako i hodam,
Od rođenja
Kao da ne dotičem tlo,
Kao da ne vidim gravitaciju,
Već samo Sunce koje vijori u svakom.
Stvorena da osećajem znam.
Sada verujem, da znam
Da će sve svetlosti uneti novi život
U čovečanstvo.
Daleka...
Tamo gde zastaje dah,
Gde počinje pauza,
Gde ostaje tišina.
M.J.
Коментари
Постави коментар