Ponekad poželim da nestanem Da me nema na ovoj zemlji Samoća je moj San. Tako se umorim, Pa me svet ovaj zove, A ja mu tiho odletim. Gde god da krenem, Kud god da čeznem, Sve dobijam, Sve znam. Da mi je samo ranije rekao: "Srećan si čovek." A ja, Tiho lutam, Sijam, Iako se glasno radujem. A iza svakog glasa Krije se potomak koji ga je rodio. Ponekad poželim da nestanem Ali ne i da stanem. Odlazak je samo znak ulaska U mir. Gde li je? Neki ga traže, nekud ga traže, Mada meni je, on je, tu, Svuda je. M.J.