Пређи на главни садржај

Bačen u svet

Bačen u svet nevešt i stran
Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat
Leptir ili Vila? Harfa ili violina?
Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati
Među većinom bez osećajnosti-misli duha.

Vuk je zavapio za prijateljstvom
I tražio srodnika da ga prati.
Njegov izmišljeni Čopor se ukrcao na brod od zlatnih iskri i ogledala i zapevao odu:

"Za poeziju se borimo
Njome svetlosti živimo
U nama obitava lirika
I epskih bitaka vulkanska celina
Iz naših pera izvire srce stiha
Kao prapočelo svega
Oslobodićemo planetu od svih zlotvora
U ime slobode sveta."

Bačen u svet nevešt i stran
Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat
Leptir ili Vila? Harfa ili violina?
Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati
Među većinom bez osećajnosti-misli duha.

Borac ili pesnik? Prometej ili heruvim?
Prokletstvo je i jedno i drugo biti 
U ovoj gruboj nečovečnoj stvarnosti.

Bačen u svet nevešt i stran
Da li si stranac u gomili nesnađen i čudnovat?
Leptir ili Vila? Harfa ili violina?
Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati
Među većinom bez osećajnosti i misli duha.

Ali lek nije u nemoći
Već snazi pretvaranja usamljenosti
U lepotu koja za zajedništvo živi.

Arijana (Marijana Jakobac)





Коментари

  1. "Bačeni u svet" (kao glumci bez uloge, psi željni kosti"... "Stranci u gomili" (People are strange)... Odmah sam osetio Morrisona (i njegove 2 kultne pesme)kao nadahnuće, a onda, iznova i iznova istinski uživao. Siguran sam da si uspela pretvoriti usamljenost u lepotu koja za zajedništvo živi... Ti si genijalna, bez preterivanja, podilaženja...

    ОдговориИзбриши
  2. Riders on the storm bio je autobiografski prikaz Jimovog burnog, kratkog, impresivnog i beskompromisnog života pesnika, otpadnika od jednog rigidnog društva i sistema, i boema koji je sebe smatrao jahačem na oluji, dok je zloslutni ubica na cesti (koji se pominje u turobnom Morrisonovom opraštaju od haosa i nerazumevanja prošlosti, društva kojeg ga tako bezgranično slobodnog, slobodoumnog, svojeglavog i drugačijeg nikad istinski nije razumelo niti želelo da prihvati) predstavljao referencu na scenario za Morrisonov film Highway, gde Jim tumači glavni lik – autostopera, ubicu koji tumara apokaliptičnim predelima kalifornijske Joshua tree pustinje. Stihovi sa kraja ove melanholične, opraštajuće pesme: Devojko, moraš voleti svog čoveka, mogu se posmatrati kao Jimov mračni osećaj krivice i očaja, nagoveštaj kraja njegovog života kojeg je bio više nego svestan – iscrpljen i odbačen gotovo od svih (sistem je nastojao na svaki način da ga se otarasi, čak je postojala i mogućnost zatvaranja u duševnu bolnicu, gotovo kao u vizionarskom romanu Kena Keasyja koji je najavio buru šezdesetih – kultnom Letu iznad kukavičjeg gnezda gde je tako simbolično opisan odnos sistem-pojedinac i obračun sa neposlušnim elementima koji se drznu da bilo šta menjaju ili se pak, kao Jim, tako otvoreno i drsko suprotstave savršenom poretku), Morrisonov osećaj krivice prema devojci Pameli, njegovoj kosmičkoj saputnici koja je jedina mogla da ga isprati na njegovom čudesnom putu stradanja, a prema kojoj je često bio tako nepravedno surov i nebrižan, neodgovoran (ulazeći neprestano u kratkotrajne avanture sa mnoštvom devojaka koje su motale oko njega).

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

TI

Otvorila je vrata od koncertne dvorane U kojoj nije bilo nikog Potom sela za klavir da svira Šopena  (zvuk klavira)   Obratila se auditorijumu kog nije bilo sledećim rečima...  - Onako kako može da te voli pesnik Voli te samo Bog  i  nećeš drugde pronaći  TAJ dar...  do u mojim teškim   i  svetlim očima  za kojima si ži vot čitav čeznuo...   Prestala je da svira klavir i zamislila je... (zvuk harfe) - Znao si da ću pokucati na tvoja vrata -  rekla je tiho. A onda je zamislila... (zvuk  flaute) i rekla - Sanjaj O Ženi što će ti pisati stihove univerzuma plesa u derviškoj strasti krugu van tela i sveta. A onda... (zvuk oboe) - To je momenat kada muškarac samo jedanput u ženi probudi divljenje - rekla je i zamislila... (zvuk kontrabasa) - Ti A onda... (zvuk violončela) - Ah koliko su retki... Kao ti koji svojim delom inspirišu čitavo  stvaralaštvo u  meni. A onda... (zvuk saksofona) - Tvoja sam muza a ti moj prozor u kom vidim kakvim te je stvorio Bog porušimo granice ljubavi! Počela je

Revolucija

Nekud bih da idem Ne znam kuda idem   Beže mi koraci Plove misli Vrti se ploča u krug   Sve bi da se vrati U to vreme Nostalgija   Isključi kompjutere Podigni čašu Budi zanos  Revolucija Izuj cipele i hodaj U spirali noći Dok iz betona para isijava Sa muzikom i pesmom Zanesen i lud Uz ritmove  igraj Dok pada noćna kiša Ne planiram tok Želim da sam vetar Koji raznosi poruke   Ne  Ne mogu Nikad nisam umela Organizacija i planovi Definicija Sve me guši Ja bih samo da osećam Revolucija Marijana Jakobac