Пређи на главни садржај

Koliko imamo vremena za smrt?

Yuma Hidaka


Tog dana, čovečanstvo je odlučilo da umre, 

zgrabivši poslednju nadu opstajanja - prirodu.

Bog mu je dao čak i svoje telo: 

zemlju, 
travu, 
kamen, 
drvo, 
vodu, 
list, 
vazduh, 
vatru 
i pticu.

Tog dana, čovečanstvo je odlučilo da umre, 

stvorivši novu planetu u kojoj ne postoji: 
duh, telo i osećanje.

Ubivši postojanje u sebi, uništilo je ovu planetu.

Tog dana negde sam pročitala da je strah od smrti, 
strah od neproživljenog života.
Koliko vas je zaista živo?


M. J.

Коментари

  1. Ostavio je reci opisa cveta latica boje krvi sto imaju dodir poput somota, a miris strasti sto mastu pali, mislio je da je to dovoljno za sve da im zamirise sa stranica cvet koji svi znaju, ali avaj kako ga mastom oziveti ako se nisi nikada na trnje ubo, ako se nisi nikada tim mirisom napojio? A imas u cvecari samo bednu imitaciju lisenu svega. Mozda smo odavno umrli, a mozda jos negde duboko u nama tinja mala iskra buducnosti za sve nas....

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

TI

Otvorila je vrata od koncertne dvorane U kojoj nije bilo nikog Potom sela za klavir da svira Šopena  (zvuk klavira)   Obratila se auditorijumu kog nije bilo sledećim rečima...  - Onako kako može da te voli pesnik Voli te samo Bog  i  nećeš drugde pronaći  TAJ dar...  do u mojim teškim   i  svetlim očima  za kojima si ži vot čitav čeznuo...   Prestala je da svira klavir i zamislila je... (zvuk harfe) - Znao si da ću pokucati na tvoja vrata -  rekla je tiho. A onda je zamislila... (zvuk  flaute) i rekla - Sanjaj O Ženi što će ti pisati stihove univerzuma plesa u derviškoj strasti krugu van tela i sveta. A onda... (zvuk oboe) - To je momenat kada muškarac samo jedanput u ženi probudi divljenje - rekla je i zamislila... (zvuk kontrabasa) - Ti A onda... (zvuk violončela) - Ah koliko su retki... Kao ti koji svojim delom inspirišu čitavo  stvaralaštvo u  meni. A onda... (zvuk saksofona) - Tvoja sam muza a ti moj prozor u kom vidim kakvim te je stvorio Bog porušimo granice ljubavi! Počela je

Revolucija

Nekud bih da idem Ne znam kuda idem   Beže mi koraci Plove misli Vrti se ploča u krug   Sve bi da se vrati U to vreme Nostalgija   Isključi kompjutere Podigni čašu Budi zanos  Revolucija Izuj cipele i hodaj U spirali noći Dok iz betona para isijava Sa muzikom i pesmom Zanesen i lud Uz ritmove  igraj Dok pada noćna kiša Ne planiram tok Želim da sam vetar Koji raznosi poruke   Ne  Ne mogu Nikad nisam umela Organizacija i planovi Definicija Sve me guši Ja bih samo da osećam Revolucija Marijana Jakobac

Bačen u svet

Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Vuk je zavapio za prijateljstvom I tražio srodnika da ga prati. Njegov izmišljeni Čopor se ukrcao na brod od zlatnih iskri i ogledala i zapevao odu: "Za poeziju se borimo Njome svetlosti živimo U nama obitava lirika I epskih bitaka vulkanska celina Iz naših pera izvire srce stiha Kao prapočelo svega Oslobodićemo planetu od svih zlotvora U ime slobode sveta." Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Borac ili pesnik? Prometej ili heruvim? Prokletstvo je i jedno i drugo biti  U ovoj gruboj nečovečnoj stvarnosti. Bačen u svet nevešt i stran Da li si stranac u gomili nesnađen i čudnovat? Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti