Lucy Campbell Art |
Kotrljaju se zvezde iznad mojih veđa
Gledam ih krupnim očima,
Želim da im napravim merdevine.
Pitam se, da nisu možda umorne?
Moramo brinuti o njima,
One uvek, tako neumorljivo
Trepere za nas.
Juče sam htela da budem astronom,
Danas razmišljam o spravi za letenje,
O kišobranu kojim ću otputovati do Andromedinog sazvežđa poput Meri Popins.
Znaš,ima tu puno posla.
Trenutno pravim i jedan mali nevidljivi teleskop kojim ću uz pomoć stonoga (što umesto sto nogu, imaju sto krila) pronaći najlepšu zvezdu u univerzumu.
A u praskozorje sam nekako najsrećnija.
Tada me gleda jedna ogroma žuta svetiljka sa horizonta i priča mi priče za dobrojutro.
Mada, to se dešava retko...
Još uvek sam u zagrljaju malih noćnih zvezdica,
I nikako da se probudim na vreme, bez izgužvanih rasporeda i satnica.
M.J.
zveze taj prelepi ukras nocnog neba, jedna zvezda jedna zelja, jedan san, a nebo...bezbroj snova za sanjare...
ОдговориИзбриши