Lucy Campbell Art, "Bring the Night" |
Stani.
Kuda žuriš?
Ne guši,
Vrtlogom želja,
Novo dete
Vaseljenskih radosti.
Veruj oku,
Što
Prvim jutrom
Sunca,
Razapinje svete cvetove tvojih radosti.
Niko kao ti ne poznade,
Čudnovate tajne,
Svetlosnutavih odaja,
Dok
Zvezde se
Noćima
Njišu
U tvome prelepome biću.
Tebe čuva nebna melodija
Dražesnih krilatih bića
Svetlost svih svetlosnih svetiljki
Jedinog Oca.
(Ti stravarš sama i uvek tiho.)
Zato,
Pusti korake i mišljenja drugih.
Neka žure, neka grabe,
Neka nekud jure.
Slava im!
Ali znaj,
Kada jednom izgubiš Svest,
Topiš se,
U konačnosti savremenosti.
Jer biti dostupan, znači biti prepolovljen.
Isključi kakofoniju lažnog verovanja u granice vremena.
To nisi ti.
Zaustavi se, bar na tren, i pogledaj
To istinsko kretanje bezgranične kreacije, koja nikada nije stala.
Ispred tebe je,
Stepenik svih vekova
Koji nemo blješti
U burama gurdi tvojih,
Zato, primiri se.
Istina je,
Negde,
Tu,
Gde si ti.
Ne idi bez nje,
Ne idi bez sebe,
Jer
To nisi ti.
M.J.
Коментари
Постави коментар