Ponekad poželim da nestanem
Da me nema na ovoj zemlji
Samoća je moj San.
Tako se umorim,
Pa me svet ovaj zove,
A ja mu tiho odletim.
Gde god da krenem,
Kud god da čeznem,
Sve dobijam,
Sve znam.
Da mi je samo ranije rekao:
"Srećan si čovek."
A ja,
Tiho lutam,
Sijam,
Iako se glasno radujem.
A iza svakog glasa
Krije se potomak koji ga je rodio.
Ponekad poželim da nestanem
Ali ne i da stanem.
Odlazak je samo znak ulaska
U mir.
Gde li je?
Neki ga traže, nekud ga traže,
Mada meni je, on je, tu,
Svuda je.
M.J.
Коментари
Постави коментар