Пређи на главни садржај

Dar



 Garry Winogrand (master of street photography)


Ko to vapije za božanskim, za istinom
Za dobrotom, do čovek ljubavi.

Kome to nebo izmami osmeh na lice i povrati snagu?

A mnogi su pohitali ka slavi i besu,
I bili slavni u kovitlacu užasnutih bura čovečanstva.

Kome je dato da voli, on ne pita za isitnu.

Prekretnice se dešavaju, sakupljaju se ljudi u sumnji,
Kome je dato da voli?

Sada se nema hrabrosti, ali ima snage za istinu.
Gde se sakrio onaj, koji je prve korake učio?

Učiti, učiniti.

Kao što nevinost čistine duha ume da zavlada,
Kada duh spokoja njome ovlada.

I sve se o boli peva, sve se o boli i piše,
Jer, ko je pisao poemu ljubavi  bez ijedne kapi
Prolivene?

A, mnogi misle i misliće da su kapi što se prolivaju bolne.

Ne postoji bol, u čoveku,
Koji je pred zemljom pao nemoćan
 Od silne ljubavi za životom.

M.J.

Коментари

Популарни постови са овог блога

TI

Otvorila je vrata od koncertne dvorane U kojoj nije bilo nikog Potom sela za klavir da svira Šopena  (zvuk klavira)   Obratila se auditorijumu kog nije bilo sledećim rečima...  - Onako kako može da te voli pesnik Voli te samo Bog  i  nećeš drugde pronaći  TAJ dar...  do u mojim teškim   i  svetlim očima  za kojima si ži vot čitav čeznuo...   Prestala je da svira klavir i zamislila je... (zvuk harfe) - Znao si da ću pokucati na tvoja vrata -  rekla je tiho. A onda je zamislila... (zvuk  flaute) i rekla - Sanjaj O Ženi što će ti pisati stihove univerzuma plesa u derviškoj strasti krugu van tela i sveta. A onda... (zvuk oboe) - To je momenat kada muškarac samo jedanput u ženi probudi divljenje - rekla je i zamislila... (zvuk kontrabasa) - Ti A onda... (zvuk violončela) - Ah koliko su retki... Kao ti koji svojim delom inspirišu čitavo  stvaralaštvo u  meni. A onda... (zvuk saksofona) - Tvoja sam muza a ti moj prozor ...

Bačen u svet

Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Vuk je zavapio za prijateljstvom I tražio srodnika da ga prati. Njegov izmišljeni Čopor se ukrcao na brod od zlatnih iskri i ogledala i zapevao odu: "Za poeziju se borimo Njome svetlosti živimo U nama obitava lirika I epskih bitaka vulkanska celina Iz naših pera izvire srce stiha Kao prapočelo svega Oslobodićemo planetu od svih zlotvora U ime slobode sveta." Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Borac ili pesnik? Prometej ili heruvim? Prokletstvo je i jedno i drugo biti  U ovoj gruboj nečovečnoj stvarnosti. Bačen u svet nevešt i stran Da li si stranac u gomili nesnađen i čudnovat? Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti ...

Plašt princa

  (Posvećeno Branku Miljkoviću)  Hodite sada trubaduri Napišite simfoniju vaseljene. Zar ne vidite: Pesnikovo čelo krvari nad grobom civilizacije? Nebo će nam pokazati čast A vetrovi razotkriti čeoni plašt u kojem se: roje… Roje se Gospode! Ptice Vatre I Dobrote. Crni jamb i kamen, usahla srca i dubine… On je kamen veći od života. On je kamen, Dotakao si ga toliko puta. Bog mu je rekao: – Naći ćeš me i videti da me nema, Dotakao si me. Ništa a opet vatra, tvog čela, Poigrava se Mestima zapisanim pre svih nas! Marijana Jakobac