André Kertész
Melancholic Tulip
New York, 1939
Melancholic Tulip
New York, 1939
Svakodnevna suočavanja sa tobom,
Lenjost, nemir.Rutinski smo navikunti da ne mislimo
Rutinski smo naviknuti da mislimo.
Svakodnevna suočavanja sa tobom.
Drugi su krivi
Planeta je odnela mir.
Bez duhovnosti čovek je mrtav.
Ko sam? I čemu ovde služim?
Uviđamo da nam preti katastrofa.
Važan li je krah?
Danak kada će nam priroda uzvratiti?
Sve leži u strahu od grešaka koje trenutno činimo,
Iz straha da pogledamo gde trenutno bivamo.
Osećaš li svetsku bol?
Blud u koji bežimo?
Uvek postoji razlog, koji ćete dovesti u iskušenje
Umeš li dalje?
Postoje dva izbora:
-zaista umem.
-zaista ne umem.
Uviđaš li da je svako u pravu, čak i oni koji nisu?
Ali niko, do ti, neće ti zabraniti da se danas pitaš:
Ko sam? I čemu ovde služim?
Mi verujemo da je mučenje trud.
Mi verujemo da je grob život, a cveće njegov venac.
Zapravo, trebaš da se stidiš koliko toga imaš, čak iako nemaš.
Jer sve ti je dato, i milo i nemilo da bi bio živ.
U svakom danu bićeš dirnut, ali dirnut iz sopstvene nemoći.
Budi srećan za novu priliku,
Neki je nemaju.
Zar je važno kada ćeš otići?
Pogledaj ptice...
Po čemu si iznad njih?
M.J.
Коментари
Постави коментар