Пређи на главни садржај

Strast





Strane nošene drugim stranama.
Neravnine na neporubljenim tkaninama.
Fragmenti čine tvoju celinu
Manju od egzistencijalizma.
Nedorečena si škrinja.
Kapci ti zgasnu u jutrima, starih okana.
Neka davna vremena.
Omiljena boja prizora:
Crno-bela.
Beznađe te svakodnevno iskušava dok stvaraš kao najveća stena.
I evo tvoje strasti
Zamotane u vatru tirkizne svile.
Neravnoteže te čekaju na svakoj zakrivini promene.
Ako ne pucaš u pravi cilj,
Pogodiće te sopstvena snaga uragana u vraćeno stanje implozije.
Biće nadasve neplanirano,
Planira da izdigne svaki minimalni pokret zemlje...
Zemlja, ah ta rodnica svih suštastvenosti,
Krvava majka po kojoj hodočanstveno hodaš,
Oduvek ti beše strana...
Grandioznost uzvišenog pogleda.
Koracima sitnim moraš izdići suštastvo akrilnih neravnoteža.
Misli su ti nestalna bura naizgled jednostavnih vitražnih boja,
Ispod kojih se kriju.
Zamršeni klupko, nalik na Gordijev čvor.
Nemoj, ne!
Nemoj biti mač! 
Koracima sitnim moraš oblikovati građu.
Da sve nezaceljene površine postanu
Zaceljene.
Unutrašnjost tvoja se kleše poput rubina.
Rad je znojavo ulaganje tela,
Materijalnog obličja koje za života
Traži snagu -nosila- za terete oslobađanja
Prozračne frekvencije spiralne duše.
Rubin cvrena, miris vina, hmelja, kafe, znoja,
Ishrana u jedva postignuim terminima.
Sve okomite
Borbe oslobođenje su
Nakon teškog dana,
Zahvaljujući strastvenoj predaji tajni.
M.J.



Коментари

Популарни постови са овог блога

TI

Otvorila je vrata od koncertne dvorane U kojoj nije bilo nikog Potom sela za klavir da svira Šopena  (zvuk klavira)   Obratila se auditorijumu kog nije bilo sledećim rečima...  - Onako kako može da te voli pesnik Voli te samo Bog  i  nećeš drugde pronaći  TAJ dar...  do u mojim teškim   i  svetlim očima  za kojima si ži vot čitav čeznuo...   Prestala je da svira klavir i zamislila je... (zvuk harfe) - Znao si da ću pokucati na tvoja vrata -  rekla je tiho. A onda je zamislila... (zvuk  flaute) i rekla - Sanjaj O Ženi što će ti pisati stihove univerzuma plesa u derviškoj strasti krugu van tela i sveta. A onda... (zvuk oboe) - To je momenat kada muškarac samo jedanput u ženi probudi divljenje - rekla je i zamislila... (zvuk kontrabasa) - Ti A onda... (zvuk violončela) - Ah koliko su retki... Kao ti koji svojim delom inspirišu čitavo  stvaralaštvo u  meni. A onda... (zvuk saksofona) - Tvoja sam muza a ti moj prozor ...

Bačen u svet

Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Vuk je zavapio za prijateljstvom I tražio srodnika da ga prati. Njegov izmišljeni Čopor se ukrcao na brod od zlatnih iskri i ogledala i zapevao odu: "Za poeziju se borimo Njome svetlosti živimo U nama obitava lirika I epskih bitaka vulkanska celina Iz naših pera izvire srce stiha Kao prapočelo svega Oslobodićemo planetu od svih zlotvora U ime slobode sveta." Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Borac ili pesnik? Prometej ili heruvim? Prokletstvo je i jedno i drugo biti  U ovoj gruboj nečovečnoj stvarnosti. Bačen u svet nevešt i stran Da li si stranac u gomili nesnađen i čudnovat? Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti ...

Plašt princa

  (Posvećeno Branku Miljkoviću)  Hodite sada trubaduri Napišite simfoniju vaseljene. Zar ne vidite: Pesnikovo čelo krvari nad grobom civilizacije? Nebo će nam pokazati čast A vetrovi razotkriti čeoni plašt u kojem se: roje… Roje se Gospode! Ptice Vatre I Dobrote. Crni jamb i kamen, usahla srca i dubine… On je kamen veći od života. On je kamen, Dotakao si ga toliko puta. Bog mu je rekao: – Naći ćeš me i videti da me nema, Dotakao si me. Ništa a opet vatra, tvog čela, Poigrava se Mestima zapisanim pre svih nas! Marijana Jakobac