Пређи на главни садржај

KAŠMIR



Snaga je u tebi rasuta
Rasteš kao dan, žanješ plodove kao mesečar.
Po površinama hodaš
Malo-čujnim rečima,
Nad-realni vladar.

Prisećaš se peska, tvoje rodne zemlje.
Pre ere, gde li je rodonosnost visina postojivala?
U pozadini tvojih stopa, čuje se, odjek iz daljina...
Klavirska svita!

Uzvisine krajolika, pošumljeni predeli iznad mokrih trava
Kao rosa, narasla, u noćima pišeš sve što ti bitiše dan.

Kolevka si stara, duša na izmaku snaga,
Ponovo se, ponovo, rađaš u otkucajima grana.
Njišu ih, nevidljive ruke.
Oh, koliko si puta uvidela Tantalove muke,
Grehove volja!

Polagano grliš okruglu postojanicu,
Vraćaš se izobilju svetova fioka
Njihova mesta, nevidljiva su postelja
Anđeoskih vetrova (strofa).

Dažd otvara, dveri belina od mermera, posutih zlaćanim ornamentima.

Mirisavi plodovi lotosa,
Otvaraju se na tvome zalasku
Latice belih ruža...

Poput kašmira, purpurno veličaš sazvežđenu tavanicu
Kojoj kraja nema.
M.J.
 The Blood of a Poet,
Jean Cocteau

Коментари

Популарни постови са овог блога

TI

Otvorila je vrata od koncertne dvorane U kojoj nije bilo nikog Potom sela za klavir da svira Šopena  (zvuk klavira)   Obratila se auditorijumu kog nije bilo sledećim rečima...  - Onako kako može da te voli pesnik Voli te samo Bog  i  nećeš drugde pronaći  TAJ dar...  do u mojim teškim   i  svetlim očima  za kojima si ži vot čitav čeznuo...   Prestala je da svira klavir i zamislila je... (zvuk harfe) - Znao si da ću pokucati na tvoja vrata -  rekla je tiho. A onda je zamislila... (zvuk  flaute) i rekla - Sanjaj O Ženi što će ti pisati stihove univerzuma plesa u derviškoj strasti krugu van tela i sveta. A onda... (zvuk oboe) - To je momenat kada muškarac samo jedanput u ženi probudi divljenje - rekla je i zamislila... (zvuk kontrabasa) - Ti A onda... (zvuk violončela) - Ah koliko su retki... Kao ti koji svojim delom inspirišu čitavo  stvaralaštvo u  meni. A onda... (zvuk saksofona) - Tvoja sam muza a ti moj prozor u kom vidim kakvim te je stvorio Bog porušimo granice ljubavi! Počela je

Revolucija

Nekud bih da idem Ne znam kuda idem   Beže mi koraci Plove misli Vrti se ploča u krug   Sve bi da se vrati U to vreme Nostalgija   Isključi kompjutere Podigni čašu Budi zanos  Revolucija Izuj cipele i hodaj U spirali noći Dok iz betona para isijava Sa muzikom i pesmom Zanesen i lud Uz ritmove  igraj Dok pada noćna kiša Ne planiram tok Želim da sam vetar Koji raznosi poruke   Ne  Ne mogu Nikad nisam umela Organizacija i planovi Definicija Sve me guši Ja bih samo da osećam Revolucija Marijana Jakobac

Bačen u svet

Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Vuk je zavapio za prijateljstvom I tražio srodnika da ga prati. Njegov izmišljeni Čopor se ukrcao na brod od zlatnih iskri i ogledala i zapevao odu: "Za poeziju se borimo Njome svetlosti živimo U nama obitava lirika I epskih bitaka vulkanska celina Iz naših pera izvire srce stiha Kao prapočelo svega Oslobodićemo planetu od svih zlotvora U ime slobode sveta." Bačen u svet nevešt i stran Stranac si u gomili nesnađen i čudnovat Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti i krhosti pati Među većinom bez osećajnosti-misli duha. Borac ili pesnik? Prometej ili heruvim? Prokletstvo je i jedno i drugo biti  U ovoj gruboj nečovečnoj stvarnosti. Bačen u svet nevešt i stran Da li si stranac u gomili nesnađen i čudnovat? Leptir ili Vila? Harfa ili violina? Tvoja originalnost nežnosti