Stojim sa sobom sam I život svoj u rosnoj kosi sa prkosom osećam Primičući se senci tajne Odupirući se površnosti svega Proničem u biće sveta Zenicu prapočetka Da odgovor pronađem I put svoj i vaseljenski nađem. Sa sobom provodim sitne sate I razmišljam o ideji svega Poimajući Da je sve živo što se kreće Čak i ono što je van naše planete! Povezanost uvek predosećam. I zato glasno znam... Nikada predak umirati neće Ta jasna struktura univerzuma U kojoj se zna kako poredak Treba da funkcioniše. Povezanost uvek predosećam. Jer šta je vaseljna do otac naš Od kog smo potekli I prve korake učili I po čijem obliku smo nastali I makar mislili da smo ga se odrekli Sve u njemu postoji Zbog čega naš život Živi! I verno o večnosti sanja.... Marijana (Arijana) Jakobac